Evaluacija Nacionalne strategije za uključivanje Roma o obrazovanju

Main_ev Što kažu rezultati evaluacije Nacionalne strategije za uključivanje Roma u RH o obrazovanju?

U travnju 2015. objavljena je Evaluacija Nacionalne strategije za uključivanje Roma u Republici Hrvatskoj. Sažeci nalaza vezano za provedbu Akcijskog plana (2013.-2015.) navode nedostatak dostupnih podataka za pokazatelje većeg dijela posebnih ciljeva te nemogućnost usporedbe podataka s prethodnim godinama, jer su uvedene neke nove mjere. Također, navodi se da postoji široki (ne i apsolutni konsenzus oko toga da je obrazovanje zapravo najuspješnije područje provedbe Strategije, međutim kako neki važni izazovi poput nedostatka prijevoza i mjera desegregacije i dalje postoje: 

"Iz analize dostupnih podataka o praćenju za 2013. i 2014. godinu može se zaključiti da su polazni podaci dostupni za samo dva od sedam posebnih ciljeva. S jednom iznimkom, nema ni podataka o pokazateljima za 2013. i 2014. godinu, što znači da nije moguće mjeriti napredak u većini posebnih ciljeva. S druge strane, polazne vrijednosti u vezi s razinom mjera dostupne su za svih četrnaest mjera ovog strateškog područja, kao i podaci o provedbi za 2013. i 2014. godinu, što čini područje obrazovanja specifičnim u odnosu na sva druga područja Akcijskog plana. Tijekom 2014. godine došlo je zapravo do povećanja broja mjera u kojima nije moguće bilježiti daljnji napredak u usporedbi s prethodnom godinom. U ovom strateškom području nema mjera u kojima je ostvaren napredak 2014. godine, a da nije ostvaren i 2013. godine.

Među intervjuiranim dionicima postoji širok (ali ne i apsolutan) konsenzus o tome da obrazovanje predstavlja strateško područje u kojem je provedba Akcijskog plana bila najuspješnija. Povećanje broja romske djece upisane u osnovnoškolsko obrazovanje često se pritom navodi kao najznačajniji primjer napretka u položaju Roma u novije vrijeme. S druge strane, povećava se i broj razreda u kojima su polaznici isključivo Romi budući da nema jasnih modaliteta desegregacije, što je naročito izraženo u područjima u kojima postoji de facto stambena segregacija. Izražava se i zabrinutost zbog trajanja i sadržaja programa jednogodišnje predškole. Još jedno pitanje, naročito relevantno u Međimurskoj županiji, tiče se fizičke pristupačnosti škola. Konkretnije govoreći, učinci nedostatnog javnog prijevoza kojim bi se romska naselja povezala sa školama ponekad su dodatno pogoršani zbog činjenice da primatelji socijalne pomoći ne smiju posjedovati automobil. Na kraju, neki intervjuirani dionici kao problem ističu i zanemarivanje obrazovanja odraslih."

 

Čitav dokument pronađite putem ovog linka.

Preporučite članak: