Pitanje kvalitetnog, odnosno uključivog predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja za djecu Rome, kao uostalom i za svu djecu iz ranjivih skupina, ne može biti stvar isključivo manjinske politike prema Romima, već je to interes cjelokupnog sustava i odgoja i obrazovanja te se stoga mora reflektirati u njegovim ključnim dokumentima.
Portal Srednja.hr objavio je 1. srpnja 2017. detaljnu analizu usporedbe dvaju dokumenata – Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije s nacrtom Akcijskog plana. Ova analiza, u cijelosti dostupna putem ove poveznice, pokazuje kako je u izrađenom nacrtu Akcijskog plana (AP), izbačeno je 11 ciljeva iz Strategije, dodano je 12 novih koji nisu sadržani u Strategiji, a 2 su cilja modificirana. Također, u nacrtu AP-a izbačeno je 129 mjera, 71 mjera je modificirana, a dodane su 22 mjere koje se ne nalaze u Strategiji. Među izbačenim mjerama nalaze se i one vezane za djecu s teškoćama, rani i predškolski odgoj te druga područja ključna za kvalitetu odgojno-obrazovnog sustava i dobrobit svakog djeteta u Republici Hrvatskoj. Zahvaljujući ovoj analizi te pažnji javnosti i reakciji stručnjaka, ovakav nacrt AP-a na izglasavanju nije izglasan na jučerašnjoj sjednici Vlade. Ovdje analiziramo što bi za djecu Rome značilo ukidanje mjera predloženo novim nacrtom Akcijskog plana obrazovanja, znanosti i tehnologije.
Izbacivanje mjera 6.6.1., 6.6.2. i 6.6.3. zapravo znači ukidanje dostupnosti programa predškolskog odgoja za djecu Rome, koji su za njihov razvoj i obrazovanje neophodni. Naime, velika većina romske djece odrasta u siromaštvu, a mnogi su i redovito gladni. To stvara mnoge teškoće u njihovu razvoju – od pothranjenosti, dugotrajnog stresa, do smanjenih poticaja za učenje. Mnogoj romskoj djeci nedostaju poticaji za učenje kod kuće. Na primjer, većina djece od 3 do 5 godine nema pristup slikovnicama i knjigama. Predškolski kurikulumi u pravilu naglašavaju kognitivni, socijalni, emocionalni i tjelesni razvoj djeteta, i stoga su korisni za promicanje cjelovitog razvoja sve djece. Za mnogu djecu polazak u vrtić je njihovo prvo iskustvo u strukturiranom okruženju s odraslim osobama i djecom. To je prilika da razviju vještine koje će im biti temelj za učenje u osnovnoj školi. Stoga je uključivanje djece Roma u vrtiće jedna od najsnažnijih mjera koje mogu značajno utjecati na smanjenje nejednakih šansi u daljnjem obrazovanju. Uza sve ovo, djeci Romima hrvatski nije prvi jezik i predškola im omogućava njegovo lakše usvajanje, čime im povećava šanse za uspješno obrazovanje i uključivanje u društvo.
Izbacivanje mjere 6.6.4. zapravo znači ukidanje dostupnosti odgoja i obrazovanja te smanjivanje životnih šansi za osobe koje su,zbog izvanjskih faktora poput siromaštva bile primorane prekinuti školovanje te su time zakinute za mogućnost boljeg životnog standarda, uključujući vlastito zdravlje i zdravlje djece te za sudjelovanje na tržištu rada. Ukidanje ove mjere može biti osobito razorno za prava djevojčica i žena Romkinja koje češće napuštaju školovanje uslijed okolnosti života u siromaštvu, o čemu svjedoče brojni izvještaji.
Izbacivanje mjere 6.6.5. zapravo znači neispunjavanje obveza Republike Hrvatske prema romskoj nacionalnoj manjini u vidu njegovanja manjinskog jezika i pisma, koje su preuzete ratifikacijom međunarodnih dokumenata, poput Europske povelje o manjinskim jezicima te utemeljene u pravnoj stečevini naše zemlje. Također, takav potez znači poruku djeci Romima o tome kakogrupni identitet kojega dijele ne bi trebao biti prepoznat u javnom prostoru, osobito prostoru odgoja i obrazovanja.
Ne ulazeći u zakonitost načina donošenja ovakvog nacrta Akcijskog plana, smatramo da je izbacivanje ovih mjera protivno:
- Posebnim ciljevima (2., 5. i 7.) te pratećim mjerama Nacionalne Strategije za uključivanje Roma 2013. – 2020. u području obrazovanja;
- Ciljevima, preporukama iz Akcijskog plana za uključivanje Roma;
- Mjerama za izvršenje presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Oršuš i dr. protiv Hrvatske dostavljenimaVijeću Europe;
- Članku 14. Zakona o ravnopravnosti spolova;
- Člancima 7. i 11. Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina;
- Zakonu o odgoju i obrazovanju na vlastitom jeziku i pismu nacionalnih manjina;
- Odredbama Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.
Zaključno, smatramo kako je ovakvo ukidanje svih ovih mjera protivno:
- Člancima 2. („Države stranke će poštivati i osigurati svakom djetetu na području pod svojom jurisdikcijom prava utvrđena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili neke druge okolnosti.“) i 3. („ U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.“) Konvencije o pravima djeteta, koju je Republika Hrvatska ratificirala.
- Najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske – jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, ravnopravnosti spolova, i socijalne pravde, navedenima u članku 3. Ustava Republike Hrvatske.
Napominjemo kako pitanje kvalitetnog, odnosno uključivog predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja za djecu Rome, kao uostalom i za svu djecu iz ranjivih skupina, ne može biti stvar isključivo manjinske politike prema Romima, već je to interes cjelokupnog sustava i odgoja i obrazovanja te se stoga mora reflektirati u njegovim ključnim dokumentima. Mreža podrške romskoj djeci REYN-Hrvatska stoga zaključuje kako biizbacivanje ovih mjera bilo protivno pravima i najboljem interesu djece Roma te može imati negativne posljedice na njihov razvoj i jednake šanse. Zato, ukoliko želimo izbjeći daljnju društvenu nepravdu i nanošenje štete razvoju djece ne smijemo ukidati postojeće mjere, već činiti daljnje korake u njihovoj realizaciji.